U otvorenom pismu krajem svibnja, oko 150 tvrtki pozvalo je na smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europskoj uniji za najmanje 90 posto do 2040. godine. Potpisnici su tvrdili da bi snažan klimatski cilj i dekarbonizacija ekonomije poboljšali otpornost, energetsku sigurnost i konkurentnost.

Potpisnici su članovi Corporate Leaders Groups, koje je sazvao Institut za održivo liderstvo Sveučilišta u Cambridgeu.

Pismo je upućeno Europskoj komisiji, zastupnicima Europskog parlamenta i šefovima država i vlada EU-a. Među potpisnicima su velike korporacije, uključujući njemačke SAP, Otto grupu i Allianz.

EU si je zadala cilj smanjenja emisija CO2 za 55 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990., te postizanja klimatske neutralnosti do 2050. Obvezujući privremeni cilj za 2040. još ne postoji.

Trka u globalnoj trgovini i oklijevanje EU-a

Jasni privremeni ciljevi mogli bi tvrtkama pružiti više jasnoće. I signalizirati investitorima nastavlja li Europa svojim klimatskim putem. Sada postoje sumnje u to. Europska komisija nedavno je ponovno otvorila neke direktive za raspravu. Procesi trebaju biti pojednostavljeni.

Hoće li to tako ostati ili će se prethodno dogovoreni propisi razvodniti trenutno je "nepredvidivo", smatra Manon Dufour. To navodi investitore da oklijevaju, kaže generalni direktor briselskog ureda međunarodnog think tanka E3G, koji je specijaliziran za međunarodnu klimatsku diplomaciju.

Za Dufoura je jasno: iza poziva na veće klimatske ambicije stoji nada da će to dovesti do  konkurentske prednosti za tvrtke iz EU-a. S obzirom na masovna zelena ulaganja u Kini, „tehnološka tranzicija u Europi više nije isključivo europski projekt", već se mora promatrati u kontekstu globalne konkurencije. 

„U nekim sektorima Europi bi moglo biti relativno teško održati svoju konkurentsku prednost. U drugima je, međutim, Europa vrlo dobro pozicionirana", kaže Dufour.

Europa je lider u svim područjima vezanim uz mrežne ili kabelske tehnologije, kao i u nekim područjima tehnologije CCS-a, koja kupi i pohranjuje CO2 iz industrijskih postrojenja. "Europa bi ovdje još uvijek mogla profitirati", smatra Dufour.

Politika djeluje: više tvrtki s klimatskim ciljevima

Nije slučajnost da sve više tvrtki sada poziva EU na odlučnije djelovanje. Od kako je EU usvojila Green Deal 2019. godine, stotine milijardi eura uloženo je u zelenu tehnologiju i industriju, a doneseni su i brojni propisi za održivost u poslovanju. Od tada je došlo do duboke promjene u stavu poduzeća prema klimatskoj politici širom Europe.

Analiza neprofitne organizacije InfluenceMap sa sjedištem u Velikoj Britaniji dolazi do zaključka: ova politika pokazuje rezultate.

Danas 23 posto tvrtki u EU provodi strategije koje, kako se navodi u analizi, pomažu u postizanju klimatskih ciljeva. U 2019. godini ta je brojka iznosila 3 posto. Istodobno, udio tvrtki klasificiranih kao "klimatski neprihvatljive" pao je s 34 posto na 14 posto.

Klimatska politika je u interesu mnogih tvrtki

Cilj smanjenja emisija od 90 posto do 2040. godine, koji traže potpisnici otvorenog pisma, "dao bi nam jasan put za proširenje naših akcija i ulaganja u prelazak na održivije poslovne modele i brzo smanjenje naših emisija." U konačnici, navode potpisnici dalje, klimatski rizik je ekonomski i financijski rizik.

Prema Izvješću o održivosti konzultantske tvrtke Deloitte, gotovo svi anketirani menadžeri u Njemačkoj (97 posto njih) izjavili su već 2022. godine da je njihova tvrtka negativno pogođena klimatskim promjenama.

50 posto ih je reklo da je njihovo poslovanje - poput poremećaja u poslovnim modelima ili globalnim mrežama opskrbe - izravno povezano s klimatskim promjenama

Teška industrija: Klimatska neutralnost, da, ali ne prebrzo

Unatoč tome, Njemačka savezna agencija za okoliš u studiji iz 2021. godine otkrila je da samo polovica njemačkih DAX tvrtki izvještava o ekonomskim rizicima klimatske krize.

Najnovije istraživanje Deloittea iz 2024. godine pokazuje da većina od preko 2.000 anketiranih rukovoditelja iz 27 zemalja širom svijeta u donošenju svojih odluka daje prioritet projektima održivosti. 85 posto ispitanika izjavilo je da povećavaju svoja ulaganja u to područje, u usporedbi sa 75 posto prošle godine.

Ipak, u Bruxellesu su prisutni i oni koji pozivaju na manje ambicioznu zaštitu klime do 2040. godine. To uključuje, posebno, tvrtke u europskoj teškoj industriji, njemačku kemijsku industriju, Savez njemačke industrije, europsku cementnu industriju te naftne i plinske koncerne. 

Odgođena transformacija ekonomije neće utjecati samo na tvrtke, već će porezne obveznike koštati ogromne svote novca za štetu uzrokovanu klimatskom krizom.

Studija znanstvenika s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja na klimu (PIK) pokazuje da bi se čak, i ako bi se od ovog momenta emisije stakleničkih plinova drastično smanjile, globalni dohodak po glavi stanovnika smanjio za 19 posto do 2050. godine.

To odgovara otprilike 38 biliona dolara godišnje, što je otprilike šest puta više od procijenjenih troškova kada je riječ o mjerama zaštite klime.

Razdvajanje privrednog rasta i emisija CO2

U međuvremenu, širom svijeta dolazi do razdvajanja privrednog rasta od emisija CO2. Od 2015. do 2022. godine globalni bruto domaći proizvod (BDP) porastao je za 22 posto, dok su se emisije povećale za samo sedam posto. Više od 40 zemalja povećalo je svoj BDP uz istovremeno smanjenje emisija, prema studiji OECD-a i Ujedinjenih naroda iz 2025. godine. Ovaj trend dobiva sve veći zamah od 1990-ih.

Ulaganja u čistu i održivu energiju sada su dvostruko veća od onih u fosilna goriva, pružajući pristupačna klimatska rješenja, inovacije, radna mjesta i privredni rast, navode potpisnici pisma. Tržišta čiste energije brzo su rasla, isprva potaknuta politikom, a zatim i tržišnom potražnjom. Danas, stoji u pismu, 87 posto globalne ekonomije ima neto nulte ciljeve kada je riječ o emisijama CO2.

Pri tome su vlade, regije, gradovi i tvrtke poduzeli mjere za ograničavanje emisija stakleničkih plinova.

Prošle godine Europska komisija preporučila je smanjenje emisija štetnih plinova za najmanje 90 posto do 2024. u usporedbi s razinama iz 1990. Očekuje se da će odgovarajući zakonodavni prijedlog biti objavljen prije ljetne pauze.

Međutim, o njemu još uvijek moraju pregovarati države članice EU-a i Europski parlament. Neki članovi Europskog parlamenta izrazili su zabrinutost da bi predloženi cilj mogao biti preambiciozan. Sve veći dio predstavnika privrede očito stvari vidi drugačije.