Damir Medvešek, akademski slikar iz Zagreba istaknuti je pripadnik suvremene hrvatske likovne scene, vrlo produktivan, kako na svom radnom mjestu, glavnog slikara HNK-a i scenografa i predavač na zagrebačkoj ALU, tako i u onom temeljnom poslu, slikarskom, kontinuirano se posvećujući radu na nekoliko ciklusa, koje istodobno radi, od motiva tajanstvenih djevojaka i sudbonosnih žena poznatih ili zamišljenih lica, grada Zagreba u svom posebnom, osobnom viđenju i doživljavanju,mitskih konja koji izviru iz povijesti i traju do danas, osamljenih i tihih krajobraza koji se prostiru na nepoznatim geografskim širinama i dužinama, mrtvih priroda koje svjedoče o lijepim, nježnim i prolaznim trenucima...

Za svoj je slikarski rad često nagrađivan i hvaljen posebice od inozemnih kritičara i galerista, davno za Brijunski ciklus i sasvim nedavne objava sjajne kritike u uglednom magazinu USA ART.

Njegov slikarski opus značajan je i opsežan doprinos iskrenog umjetnika, koji slika iz zadovoljstva, gotovo bi se reklo, u idili stvaranja, u harmoniji stvaralaštva.

No, za Medvešekov opus važno je istaknuti i nekoliko ključnih elemenata, koji njegovo djelo čine prepoznatljivim i samosvojnim. Riječ je ponajprije o snažnom prisustvu crteža koji je jednostavno vidljiv na svakom njegovom radu, manje ili više istaknut. Da, Medvešek je fasciniran crtežom i njegovim mogućnostima. Crtež daje temeljni karakter njegovim slikama, bitna je odrednica slikarstva, crtež dominira. Splet raznolikih linija koje prepliću površinu platna ili papira tvoreći raznovrsne oblike, u sasvim određenom, pravilnom, kontroliranom ritmu, nose i daju izvorni tonalitet djela.

Drugi važan element Medvešekovog slikarstva jest kolor, fin i odmjeren, nježan i senzibilan kolor, ponegdje gotovo proziran ali nazočan, umjeren, odnjegovane geste koja se ne prepušta slučaju ili mahnitanju ruke. Boje su precizno odabrane i vješto harmonizirane jedna s drugom, do cjelovite palete. Dojam koji izaziva kolor na slikama Damira Medvešeka potiče na razmišljanje gledatelja o potrebi isticanja razumijevanja i shvaćanja, ljubavi i oprosta u svakodnevnosti života.

Slikarstvo Damira Medvešeka nosi još jedan pečat, nazočnost neophodne doze optimizma neophodne svima, poneka šal, skrivena žaoka, nešto smijeha i još više osmijeha jer suočavajući se s mnogim Medvešekovim slikama nisam krio svoje zadovoljstvo, lijepo je vidjeti i uživati u tim djelima, osmijeh je tada posve prirodna, logična pojava jer Medvešek rado slika ljepotu, iskazanu u raznim oblicima a mislim da umjetnost mora biti lijepa.

Sve su ove odrednice, od dominantnog crteža i senzibilnog kolora lako se opažaju u obimnom ciklusu ulja, akrila, na platnu, drvu ili papiru, u velikim i malim formatima, do niza crteža i grafika koje upotpunjuju produkciju Damira Medvešeka.

U svakodnevnom kontaktu s bojom, s kistom, s izazivačkom bjelinom papira ili platna, slikar ne može a da ne odgovori, tvoreći novi svijet u svakoj likovnoj konstrukciji i uživajući u stvaranju.