Bizantski car Bazilije II., poznat i kao Bugaroubojica, za čije vladavine je Bizant bio na jednom od vrhunaca moći, 1014. godine nanio je katastrofalan poraz bugarskoj vojsci cara Samuila u bitci kod Strumice, poznato i kao bitka kod Ključa (prema imenu tadašnjeg obližnjeg sela, te bitka na Belasici - planina na tromeđi današnje Makedonije, Bugarske i Grčke). Bugarski car Samuilo u drugoj polovici 10. stoljeća krenuo je u proširivanje svoje zemlje koristeći se unutarnjim sukobima u Bizantu i njegovu zauzetošću na drugim stranama, prvenstveno pobunama u Maloj Aziji. Uspješno je 983. osvojio grad Larisu u Tesaliji, te na to područje počeo naseljavati Slavene što je nagnalo bizantskog cara Bazilija II. da podigne vojsku s kojom je krenuo osvojiti Sofiju, tada najistočniji bugarski grad. Bizantinci su se brzo morali povući zbog logističkih problema, a tijekom povratka Bugari predvođeni Samuilom iz zasjede su napali i gotovo potpuno uništili bizantsku vojsku u bitci kod Trojanovih vrata. Nakon toga u Bizantu izbija građanski rat što Samuilo opet dobro koristi i širi svoju vlast na Epir, Tesaliju, Duklju, Rašku, Bosnu, Travuniju, Srijem, Albaniju i Podunavsku Bugarsku (Meziju), nakon čega se proglasio carem pozivajući se na titulu Simeona Velikog. Samuilo je 996. potukao Bizant kod Soluna, a 997. prodro do Korinta i Peloponeza, međutim tu ga sreća napušta te biva pobijeđen i teško ranjen prilikom povlačenja, a Bizantinci zarobljavaju 12 tisuća Bugara nakon čega nesmetano pljačkaju bugarska područja tri mjeseca. U idućoj ofenzivi 1001. Bugari nakon početnog uspjeha opet trpe poraz, a njihov car gubi gotovo polovicu carstva. Neuspjesi u borbama doveli su do promjene u Samuilovoj taktici te umijesto dotadašnjih ofenziva, on počinje utvrđivati središte svoje države - Pelagonijsku ravnicu i njene prilaze, spremajući se za obranu. U klisuri Strumice koju tvore Belasica i Ogražden on je podigao jaku utvrdu onemogućivši na taj način prilaz Pelagoniji u što se početkom 1014. uvjerio i sam Bazilije koji se tuda pokušao probiti. Iskusni bizantski car tada je makedonskom strategu Niceforu Skifijasu naredio da pokuša preko Belasice zaobići Samuilove položaje što je on i učinio. Samuilove trupe tako su se našle između čekića i nakovnja. Pod zapovjedništvom cara Bazilija bizantska vojska je potpuno razbila Bugare. Car Samuilo se uspio spasiti i pobjeći u Prilep, dok su bizantske trupe neuspješno pokušale zauzeti Strumicu koja je odoljela opsadi. Nakon bitke Bazilije je naredio masakr neviđenih razmjera koji mu je donio ime Bugaroubojica. Bugarski vojnici zarobljeni na Belasici, njih oko 15 tisuća, po carevoj su naredbi oslijepljeni, dok je svakom stotom ili tisućitom ostavljeno po jedno oko kako bi suborce mogao voditi caru. Kada je Samuilo 6. listopada 1014. vidio svoju nekad moćnu, a tad okovanu i oslijepljenu vojsku, umro je na mjestu od srčanog udara. Njegovo već oslabljeno carstvo kolabiralo je četiri godine nakon toga, oslabljeno stalnim ratovima u kojima je Bazilije II. nastavljao dokazivati zašto nosi titulu Bugaroubojice, a njen utjecaj je bio toliki da su mnoge bugarske vojske odbijale uči u sukob s Bizantincima ako su bili predvođeni carem.

Američka svemirska agencija, službenog naziva National Aeronautics and Space Administration (NASA), osnovana je 1958. godine, naslijedivši svoju prethodnicu National Advisory Committee for Aeronautics (NACA). NACA je osnovana davne 1915. s ciljem pokretanja, institucionalizacije i popularizacije aeronautike u SAD-u, a najveći izazov u povijesti pred nju je stavljen tijekom hladnog rata kada su sovjeti u svemirskoj utrci pretekli SAD lansiravši satelit Sputnik 1957. Čelnici NACA-e nakon toga su potaknuli američkog predsjednika na osnivanje civilne svemirske agencije koja bi se mogla nositi s novonastalim izazovima te je uskoro stvorena NASA. Osnivanju je 'kumovao' američki predsjednik Dwight D. Eisenhower koji je potpisao zakonsku uredbu National Aeronautics and Space Act čime je agencija službeno počela s radom. NASA je u početku imala 8 tisuća zaposlenih, godišnji proračun od 100 milijuna dolara i tri velika istraživačka centra - Langley Aeronautical Laboratory, Ames Aeronautical Laboratory i Lewis Flight Propulsion Laboratory. Iz komiteta koji se do tada bavio gotovo isključivo istraživanjem time je stvorena velika agencija koja je u opisu djelovanja uz istraživanja imala i razvoj i provedbu projekata. U tome je uvelike pomoglo inkorporiranje nekih drugih organizacija u NASA-u, a među njima se ističu Naval Research Laboratory i Army Ballistic Missile Agency čiji je član bio Wehrner von Braun - tvorac Hitlerovog programa raketa V1 i V2, koji je poslije rata uzeo američko državljanstvo. Upravo je njemački raketni program bio osnova kojom je nova agencija odlučila odgovoriti na izazove Sovjeta. Odmah nakon osnutka NASA je ambiciozno, pod hladnoratovskim pritiskom, započela projekt Mercury čiji je cilj u početku bio provjeriti može li čovjek uopće preživjeti u svemiru, a ako može i pronaći način kako ga tamo dovesti. Mercury je ostvario cilj 1961. kada je Alan Shepard pilotirajući letjelicom Freedom 7 postao prvi Amerikanac u svemiru, a potvrđen 1962. kada je John Glenn u Friendshipu 7 obletio Zemlju. Kroz '60-te slijedio je projekt Gemini, a nakon njega i čuveni projekt Apollo koji je 1969. kulminirao ljudskim dolaskom na Mjesec. Uslijedio je i veliki projekt Skylab koji je na žalost napušten, a svemirska stanica se 1979. srušila u Pacifik. U međuvremenu je naravno bilo i brojnih bespilotnih misija tijekom kojih su sonde sa Zemlje prošetale cijelim Sunčevim sustavom, a jedna se uputila i van područja utjecaja našeg 'žutog patuljka'. Ostvarena je i prva suradnja sa Sovjetskom svemirskom agencijom tijekom projekta Apollo-Soyuz, a 1981. lansiran je prvi space shuttle što je, uz promjene svjetske geopolitike, otvorilo mogućnosti za nove suradnje i strelovit napredak svemirske tehnologije. Zbog toga danas imamo prilike uživati u slikama koje nam pošalju Hubble i njegovi 'kolege' iz orbite, povremeno nas s visina pozdravljaju astronauti raznih rasa i nacionalnosti, a ovladali smo i vožnjom malih pametnih robota površinom Marsa koji je prema svemu sudeći NASA-ina odabrana destinacija za brojne buduće misije od kojih je jedna i slanje ljudske posade do našeg 'crvenog susjeda'.

Indijski biznismen Jehangir Ratanji Dadabhoy Tata, jedan od pionira avijacije i najvažnijih indijskih industrijalaca, poznat kao otac indijskog civilnog zrakoplovstva koji je osnovao prvu indijsku zrakoplovnu kompaniju Tata Airlines (danas Air India), predsjednik Tata Groupa - jedne od najjačih svjetskih korporacija prisutnih na gotovo svim svjetskim tržištima, a odnedavno poznate po proizvodnji najjeftinijeg svjetskog automobila Tata Nano-a, rođen je u Parizu 1904. godine.

Engleski glumac David Warner, dobitnik Emmyja poznat po ulogama zlih negativaca, a zapamćen po nastupima u filmovima The Thirty-Nine Steps, Time After Time, Time Bandits, Tron, Star Trek V: The Final Frontier, Star Trek VI: The Undiscovered Country, Avatar, Titanic i drugima, te brojnim serijama, rođen je 1941. godine u Manchesteru.

Američki glumac Tony Sirico, najpoznatiji po sijedim zaliscima i ulozi Paulieja Gualtierija u popularnoj seriji The Sopranos, ali i brojnim drugim filmovima u kojima je glumio talijanske mafijaše među kojima su Mob Queen, Gangsters, Love and Money, Fingers, The Last Fight, Goodfellas, Innocent Blood, Bullets Over Broadway, The Pick-up Artist, Mighty Aphrodite, Gotti i Cop Land, rođen je u New Yorku 1942. godine.

Hrvatski pjevač Miroslav Škoro, diplomirani građevinac i ekonomist s diplomatskim iskustvom (generalni konzul RH u Mađarskoj), nekada radijski novinar, a od 2001. predsjednik uprave Croatia Recordsa koji se okušao i u politici, no i dalje najpoznatiji po svojim 'tamburaškim' hitovima poput Ne dirajte mi ravnicu, Šumi, šumi javore, Mata, Ne vjeruje srce pameti, Majko jedina te brojnim drugima, rođen je 1962. godine u Osijeku.