Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je već dugo na meti kritika, optužen je da krši ljudska prava, hapsi oporbenjake i kritičare (bilo iz svoje zemlje ili strane branitelje ljudskih prava i novinare), vojno intervenira u Siriji i na jugoistoku Turske, gura tursko gospodarstvo u krizu i predvodi stranku koja zagovara politički islam te prima novac od stranih islamističko-ekstremističkih krugova.

I baš taj čovjek je stigao u Njemačku i glavna je ličnost na otvaranju nove središnje džamije turske organizacije DITIB u Kölnu.

Zar određeni dijelovi njemačke politike baš ništa nisu naučili? S diktatorima se ne jede za svečanim stolom, niti se s njima pije čaj. Oni zaslužuju u najboljem slučaju čašu vode ako umiru od žeđi. Ne više od toga.Začudo, za takvog političara je njemački predsjednik upriličio i državni banket. Jednom brutalnom diktatoru se ukazuju sve počasti s licemjernim obrazloženjem kako treba poboljšati odnose s Turskom, kako dvije zemlje trebaju naći put zbližavanja. A većina medija potpuno nekritično preuzima tu logiku.

DITIB je produžena ruka turske vlade

DITIB je dio turske vjerske ustanove Diyaneta koja je izravno ovisna o turskoj vladi. Koliko to puta treba ponoviti? Tu se nikako ne radi o neproblematičnoj islamskoj organizaciji iz Njemačke! Upravo sada, za vrijeme aktualnih vojnih sukoba, u određenim džamijama DITIB-a se drže politički borbeni govori u kojima se muslimani zaklinju na turski nacionalizam i rat.

I neprihvaćanje ravnopravnosti spolova, antisemitizam, homofobija, propagiranje političkog islama i mnoge druge teme su u izravnoj vezi s DITIB/Diyanetom. Ideološku hranu za sve to daje Diyanet. Djeca su 2016. dobila u ruke užasavajući strip DITIB/Diyaneta u kojem se slavi mučenička smrt. Više je nego očigledno da DITIB/Diyanet u Njemačkoj politički djeluje za tursku vladu.

Treba pozdraviti to što Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka sada provjerava treba li DITIB nadzirati - to se odavno trebalo dogoditi.

Erdoganovo i Diyanetovo shvaćanje islama, u kombinaciji s turskim nacionalizmom, nespojivo je s vrijednostima EU-a i njemačkog Ustava, i nema što tražiti ni u Njemačkoj ni u Europi. Agitiranje DITIB/Diyaneta je podijelilo Turke u Njemačkoj na protivnike i pristaše Erdogana, što se odmah tretira kao podjela na „dobre muslimane" (Erdoganovi birači) i „loše muslimane" (Erdoganovi protivnici).

To što jedan autoritarni islamistički vlastodržac kao što je Erdogan otvara novu središnju džamiju u Njemačkoj, svjedoči o bijedi Njemačke. To je slavlje kojim se političkom islamu i turskom nacionalizmu otvara put u društvo. Slavi se mjesto na kojem se vjerska sloboda shvaća samo kao sloboda vlastitog shvaćanja vjere i nacionalizma.

Propovijedanje islama koji je u suprotnosti s njemačkim ustavom

Čitava manifestacija dobiva legitimaciju nazočnošću turskog predsjednika i njegove svite koju većinom čine vlašću opsjednuti islamisti, ali i nazočnošću njemačkih političara koji podržavaju taj spektakl - i politički izopćavaju one koji to kritiziraju.

Kakve to posljedice ima po integracijsku politiku u Njemačkoj? U mnogim džamijama DITIB/Diyaneta se propovijeda islam koji je u suprotnosti s njemačkim ustavom i Općom deklaracijom o ljudskim pravima. To je za njemačku integracijsku politiku neprihvatljivo, kontraproduktivno i stvara više novih problema nego što donosi rješenja za stare.

Zar referendum o turskom ustavu od prošle godine nije bio dovoljno alarmantan, kad se vidjelo koliko Turaka u Njemačkoj i drugim zemljama EU-a daje svoj glas jednom autokratu? Mora li taj islamistički vlastodržac sada i u Njemačkoj dobiti pozornicu za svoje političko insceniranje?

Pozdravljam sve hrabre ljude koji se nisu htjeli odazvati na poziv na večeru s Erdoganom. Da sam, kao nositeljica Ordena prve klase zasluga za Njemačku, koja tu i tamo dobiva pozive na takve bankete, zamoljena za sudjelovanje, isto tako bih ga odbila. I otišla na demonstracije protiv Erdogana. Zločinci ne zaslužuju osmijehe.

*Seyran Ates je pravnica, spisateljica i braniteljica ljudskih prava tursko-kurdskog podrijetla. Inicijatorica je i suosnivačica džamije „Ibn Rushd Goethe" u Berlinu koja se bori za sekularni i liberalni islam.