U kontinuiranom i predanom slikanju posvećenom nizu pomno odabranih tema i motiva, uvijek se ponegdje ili ponekad izdvoji zasebna tema, pa tako i u kompleksnom i zapaženom opusu suvremene hrvatske likovne umjetnice, akademske slikarice Renate Facan Kušec.

Riječ je o manjem nizu slika, ulja i akrila sa zanimljivom i izazovnom temom sjećanja i na nepovratno prošla vremena ali i izgovorene riječi u raznim i davnim prigodama.

Sjećanje na šapat, na šuštanje tišine koja prati vjerno i odane i razgolićene tajne i skrivene namjere.

Glasovi se kreću pojedinačno, pa u krugu, mijenjajući svoj temeljni oblik i značenje.

Sjećanje na davno izgovorene riječi, sada već posve zaboravljene, odjekuju ponekad u naglom prisjećanju i čuđenju i riječima i osobama.

Glasovi i riječi kreću se u zatvorenom krugu, bujajući i jačajući, metamorfozirajući se u nešto sasvim drugom, sve dok čvrsti lanac kruga ne pukne i zaborave se stvarno izgovorena slova, zaborave se pogledi i gesti jer vrijeme briše sve.

Vrlo rafiniran ciklus Renate Facan Kušec o sjećanju i zaboravu, o prolaznosti svega i svakoga.