Serijom tuševa na papiru , akademski slikar i donedavni glavni slikar u zagrebačkom HNK- u, Damir Medvešek, autor impozantnog i kompleksnog opusa ulja, akrila, crteža, akvarela, dočarao nam je tminu koja se oduvijek obavijala oko pogona industrijske proizvodnje i u prošlim vremenima ali i sve do nedavno, zacrnjujući i zaklanjajući nebo svima, nastojeći proizvesti što više.

Obrisi postrojenja, visokih dimnjaka skupina tvorničkih hala, sve u crno bijelom, napušteni prostori proizvodnje, nekada prepuni buke i radnika, koji su stvarali i za druge i za bolje sutra i za zagađenje prirode.

Ciklus nekadašnjih bučnih postrojenja Damira Medvešeka izvrstan je hommage brutalnoj proizvodnji, gdje su radnici bili samo svjedoci velikog zamaha stvaranja.

Te napuštene prostorije, zgrade, dimnjaci svjedoče o jednom vremenu, svjedoče o odjecima toga vremena ispunjenog složenim odnosima vlasnika i radnika.

Danas su sve te ruševine, ostatci jedini trag proteklih vremena i slikar ih zabilježio, prenio je njihovu mrtvu stvarnost u tušu na listove papira.

Medvešek je još jednom pokazao iznimnu crtačko majstorstvo, pronalazeći inspiraciju u ne baš privlačnim i lijepim motivima, vrlo serizno komentirajući dijelove prošlosti.

Sjajan ciklus Damira Medvešeka, zapis o preostalim ostatcima prošlosti, o vremenu koje je nepovratno prošlo.