Anđela Zanki, studentica završne godine zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti polako postaje sve poznatije ime hrvatske umjetnosti.

Vi ste na završnoj godini ALU u Zagrebu, no već ste imali nekoliko zapaženih samostalnih izložbi. Koliko su one značajne u Vašem umjetničkom formiranju?

Izdvojila bih samostalnu izložbu u zagrebačkoj galeriji Academiji moderni(2017.) gdje sam izlagala s dvoje kolega. Iako je riječ o različitim medijima, spojio nas je senzibilitet likovnog izraza te smo stvorili jednu zaokruženu cjelinu kroz minimalistički pristup radu. Smatram da samostalne izložbe otvaraju novu percepciju umjetniku o njegovim radovima. U sinergiji s novim okruženjem, radovi poprimaju različita poimanja i kao takva utječu na pojedince. Iz tog čina prezentiranja prepoznajemo proces razvijanja umjetnikovog rukopisa. Meni, kao umjetnici mlađe generacije, značajna je gotovo svaka prilika gdje mogu predstaviti svoje radove, bila to samostalna ili grupna izložba. U to uključujem i umjetničke kolonije, rezidencije, projekte, radionice i ostale umjetničke aktivnosti koje ostavljaju utisak na daljne promišljanje o stvaranju, djelovanju i zajedničkoj suradnji.

Dobitnica ste  Rektorove nagrade 2017. za projekt Bojom do zdravlja.

Da. Riječ je oprojektu oslikavanja prostorija bolnice Rebro,koji je nastao kao suradnja između Kliničkog bolničkog centra Rebro i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. godine. Ideja se realizirala kroz 1. mjesec 2017. godine oslikavanjem murala na zidu od dvadesetak metara dužine, te 2,5 metara visine. Mural koji sam izvela Plava u nastajanju/ Plava u nestajanju nalazi se u hodniku bolnice koji se proteže petstotinjak metara.Cilj ovog projekta je preobraženje iskustva bivanja u bolničkom prostoru, kako za pacijente, tako i za širu populaciju koja svoje vrijeme provodi među zidovima bolnice. Smatram da ova plodna suradnja Akademije likovnih umjetnosti i Kliničkog bolničkog centra Rebro otvara nove puteve prema većoj međuljudskoj komunikaciji u sinergiji tehnologije i ljudskosti.

U Vašem se opusu ističu nefigurativni motivi.

U potrazi za vlastitim likovnim izričajem, koji bi bi mi dopuštao slobodu govora, reducirala sam svoj izraz na jednostavan suživot boje i oblika. U tome pronalazim samu srž svakog predmeta, oblika, ideje i misli koji žive kroz jednostavnost prikazanog. Rezultat pomne redukcije oblika je prije svega čistoća te izrazito krhak, a opet, s druge strane čvrst izričaj koji je dovoljno jasan i artikuliran u svojoj najmeri, a opet dovoljno prozračan i nenametljiv da promatraču prepusti slobodu u interpretaciji.

 Meni je osobna vrlo privlačna i izrazito dominantna Vaša plava boja.

Plava boja se može protumačiti kroz široki raspon simbolike koja joj se pridaje.

Što se povijesnog pregleda tiče, nedavna istraživanja otkrila su da se plava boja pojavljuje još u drevnom Egiptu. Značaj te boje mijenjao se kroz povijesna razdoblja;do preokreta u poimanju plave boje u europskoj kulturi dolazi tijekom 12. i 13. stoljeća. Plava se tada počinje pojavljivati u različitim područjima života: umjetnosti, odjeći, iluminacijama i grbovima. Što se psihološkog poimanja tiče plavu boju neba i mora doživljavamo kao konstantu u životu. Ona djeluje opuštajuće, iako svi tonovi te boje nemaju isti učinak. Različiti inteziteti plave prisutni su gotovo dvije godine u mojim radovima. U jednom trenutku plavetnilo je preuzelo bjelinu platna, istovremeno je djelovalo oslobađajuće, realno i uzvišeno. To je glas kojim na platnu verbaliziram svoje misli, stanja i emocije. Iz tog razloga nastavljami dalje istraživati mogućnosti plave.

Neka se plavo nebo susretne s plavim

morem i sve postaje plavo.

Moncy Barbour (1952.-)

Dojma sam, kako bi se Vaš opus mogao okarakteritizirati kao „razigrani geometrizam".

Pogledamo li bilo gdje oko sebe, uvidjet ćemo da „razigranost" prirode stvara raznovrsne oblike simetrije, prožete spektrom nijansi boja.

Vaši samo naizgled jednostavni motivi, zapravo su višeslojni i pomalo misteriozni.

Nedvojbeno je da su umjetnički radovi odraz umjetnikovog karaktera, i samim time radovi koje stvaram rezultat su prije svega mojih svakodnevnih promišljanja, sakupljanja informacija te na kraju ruduciranje suvišnog.Višeslojnost nastaje nadogradnjom početne misli, a iz tog se razvija misterija koja leži u svakom od nas.

Koliko je mladom autoru, umjetniku teško ili lako biti izvoran, originalan?

Danas smo zatrpani sa svih strana vizualnim jezikom, prvenstveno zbog njegove lake dostupnosti.Smatram da je stvar u doziranju viđenog i promišljanja o istom. Upravo iz te međusobne povezanosti razvija se vlastiti rukopis autora.

Vjerujete li u budućnost umjetnosti?

Apsolutno! Umjetnost je oduvijek prisutna i prožima se kroz sve sfere ljudskog postojanja.

Što je novo u atelijeru?

Upravo sam započela novu seriju radova koja se nastavlja na prethodnu Stanja plave. Poveznica između te dvije serije su svakodnevni zapisi koje vodim već dugi niz godina. To je jedan proces koji iz misaonog prelazi u riječi, a riječi postaju dijelom vizualnog jezika.

Planovi, izložbe, monografije, ...?

Radim na nekoliko projekata trenutno. Konkretnije, asistiram na jednom umjetničko-rezidencijalnom projektu, te je u procesu projekt u suradnji s kolegicom u kojem ćemo predstaviti zajedničku, višegodišnju suradnju u kojoj se prožimaju naši likovni zapisi. Isto tako, u pripremi je samostalna izložba koja će se održati u galeriji Greta u lipnju ove godine.