Ampula s papinom krvi - nova relikvija za obožavanje
Je li Katolička crkva zastranila? Zar obožavanje relikvija nije protivno istinskim kršćanskim učenjima?

"Santo subito" - odjekivali su povici tog 8. travnja 2005. na Trgu Svetog Petra u Rimu i odjednom je ceremonija odavanja počasti upravo preminulom papi Ivanu Pavlu II. izgubila svoju tužnu notu. Okupljena masa vjernika - prema procjeni ih se tog dana u Rimu okupilo oko četiri milijuna - tražila je da se omiljenog, gotovo obožavanog papu odmah proglasi svecem.
Papin nasljednik, Benedikt XVI., taj zahtjev nije bio u stanju doslovno ispuniti - crkveno pravo ga je u tome sprječavalo - ali se požurio koliko je mogao. Za vatikanska mjerila izuzetno brzo - svega šest godina i 29 dana nakon smrti, Ivan Pavao II. će biti uzdignut na viši stupanj obožavanja - biti će proglašen blaženim.
To je najbrži postupak te vrste u povijesti Vatikana. Papa Benedikt na taj način čak prestiže svog preminulog prethodnika - Ivan Pavao II. je svojevremeno privukao priličnu pažnju javnosti kada je nakon samo šest godina i 44 dana proglasio blaženom Majku Terezu.
Nova relikvija - papina krv
Jedan od vrhunaca ceremonije proglašenja Karla Wojtile blaženim bit će podastiranje hodočasnicima, kojih se ovaj puta očekuje oko pola milijuna, nove relikvije - ampule s krvlju preminulog pape. Ampula će biti pokazana u vrijednom relikvijaru, a radi se o jednoj od četiri ampule s krvlju koja je uzeta Ivanu Pavlu II. dok je ležao na samrtnoj postelji u bolnici. Od tog trenutka, nakon samog čina proglašavanja preminulog pape blaženim, ta se relikvija može i službeno obožavati - tim više što je u tradiciji Katoličke crkve da se relikvijama pridaju iscjeliteljska i čudotvorna svojstva.
Pojam relikvije je latinskog podrijetla i znači ostatak, a uglavnom se odnosi na posmrtne ostatke, ponekad i na osobne predmete blaženika odnosno svetaca. Ti ostaci onda postaju predmetima vjerskog poštovanja i obožavanja. Ova tradicija je u Katoličkoj crkvi vrlo stara i naslanja se na predkršćansku, antičku tradiciju kulta mrtvih. Od šestog stoljeća se relikvije u kršćanstvu pohranjuju u relikvijare ili moćnike kojima se ukrašavaju oltari u crkvama.
Usko vezan uz kult relikvija je i kult vjerovanja u njihovu čudotvornost - vjeruje se u njihovu posebnu iscjeliteljsku moć i zbog toga im se klanja i moli. Od vremena Martina Luthera protestanti su u svom odvraćanju od Vatikana i Katoličke crkve prestali i sa štovanjem relikvija, njihov veliki broj je tijekom narednih stoljeća uništen.
"To je šamanizam"
Nakon njenog izlaganja pogledima i molitvama vjernika u Rimu, ampula s krvi će biti prenesena u Krakov u Poljskoj. Tamo je baš na inicijativu pape Wojtile izgrađena bazilika Božjeg milosrđa i tu će relikvija biti trajno pohranjena. Ceremonija proglašenja blaženim pokojnog pape biti će naravno i tu direktno prenošena s Trga Svetog Petra, a očekuje se dolazak oko 100.000 vjernika. Oduševljenje u Poljskoj tim činom je veliko, prvi poljski papa tu već odavno ima u narodu status "sveca".
Ali baš ritual s relikvijom krvi izaziva i među pozitivno nastrojenim Poljacima izvjesne sumnje i nelagodu. Tako je već u siječnju jedan svećenik iz Krakova zatražio da crkva službeno objasni jesu li ampule s krvi na samrtnoj postelji papi uzimane baš s ciljem da ih se pretvori u relikvije nakon njegova proglašenja blaženim. U svom odgovoru crkva je to zanijekala. Službeno, Vatikan navodi da su ampule s krvi svojevremeno uzimane zbog eventualne infuzije, ali da do toga nažalost nije došlo - i ampule su naprosto sačuvane. Uz pomoć posebne kemikalije krv u njima je i dalje u tekućem stanju.
Skeptičan je i poznati jezuit i profesor na katoličkom sveučilištu Waclaw Oszajca. On izražava bojazan da bi se relikvije mogle promatrati kao talismani, što je protivno kršćanskom učenju. A još su kritičniji studenti krakovskog Papinskog sveučilišta: 20-godišnja Angelica smatra da se tu radi o "šamanizmu", i da bi umjesto tih zastarjelih relikvija prije trebalo poštivati pokojnog papu zbog njegovog međureligijskog dijaloga kojeg je poticao i njegovim mirovnih poruka.
Slučaj Kubica - vjera ili praznovjerje?
Upravo u Poljskoj, zemlji koja važi za vrlo katoličku, je vjera u relikvije i njihovu iscjeliteljsku moć vrlo proširena. Posebno veliku pažnju javnosti privukao je slučaj vozača formule 1 Roberta Kubice. Ovaj mladi vozač rođen upravo u Krakovu je u veljači doživio tešku nesreću za vrijeme jedne probne vožnje u Italiji. Tom je prilikom teško ozlijeđen, doživio je više prijeloma. Kao vjernik on je zamolio da mu daju medaljon u kojem je bila kap krvi Ivana Pavla II i mali dijelovi ogrtača koji je preminuli papa nosio. Bio je uvjeren da će mu to pomoći pri ozdravljenju. Usprkos višestrukoj operaciji, Kubica se vrlo brzo oporavio i ranije no što se predviđalo je napustio bolnicu. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je većina Poljaka uvjerena kako je ta relikvija ubrzala proces iscjeljenja.
Ostatak teksta možete pročitati ovdje.