Ponos sjevera: Zašto je Island rekao "Ne" Europskoj Uniji i odabrao suverenitet

Europska unija se desetljećima pozicionira kao politički i ekonomski centar privlačnosti za europske nacije. Ipak, jedna visokorazvijena nordijska država odlučila je prkositi tom trendu i reći povijesno "ne" Bruxellesu. Riječ je o Islandu, otočnoj naciji koja je 2009. godine, usred globalnog ekonomskog kolapsa, službeno podnijela zahtjev za članstvo, da bi ga nekoliko godina kasnije, 2015. godine, potpuno povukla. Odluka Islanda da prekine pregovore o pristupanju i danas intrigira geopolitičke analitičare, a razlozi za to duboko su ukorijenjeni u njihovoj ekonomiji, tradiciji i želji za očuvanjem nacionalnog suvereniteta.

Ribarstvo kao crvena linija islandske neovisnosti

Kada se analizira pitanje zašto Island nije u EU, primarni i najvažniji razlog krije se u moru koje ga okružuje. Ribarstvo je stup islandskog gospodarstva i čini ogroman udio u njihovom nacionalnom izvozu. Ulaskom u Europsku uniju, Island bi morao prihvatiti Zajedničku ribarstvenu politiku EU-a (ZRP).

ZRP propisuje stroge kvote za ulov ribe i, što je najvažnije za Islanđane, omogućuje ribarskim flotama drugih država članica pristup islandskim teritorijalnim vodama. Za naciju koja je pedesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća vodila takozvane "Bakalarne ratove" s Velikom Britanijom kako bi zaštitila svoje more, prepuštanje kontrole nad vlastitim resursima stranim regulatorima bilo je potpuno neprihvatljivo. Islanđani su procijenili da bi gubitak kontrole nad ribljim fondom nanio nepopravljivu štetu njihovoj ekonomskoj stabilnosti.

Financijski slom 2008. i promjena političke klime

Islandski interes za Europsku uniju zapravo je bio izravna posljedica katastrofalne financijske krize 2008. godine. Kada je islandski bankarski sustav preko noći implodirao, nacionalna valuta (islandski krona) drastično je izgubila na vrijednosti. U tom trenutku očaja, uvođenje eura i ulazak pod sigurni kišobran EU-a činili su se kao jedini spas, zbog čega je tadašnja lijeva vlada podnijela zahtjev za članstvo.

Međutim, Island se od krize oporavio nevjerojatno brzo - i to zahvaljujući fleksibilnosti vlastite valute, devalvaciji i eksploziji turizma. Kako se gospodarstvo stabiliziralo, tako je splasnula i podrška javnosti za ulazak u EU. Građani su shvatili da im neovisna monetarna politika omogućuje bržu prilagodbu globalnim šokovima nego što bi to bio slučaj da su vezani za stroga pravila Europske središnje banke.

Zadržavanje prednosti bez gubitka suvereniteta

Mnogi zaboravljaju da Island zapravo već uživa većinu ekonomskih prednosti koje EU nudi. Island je jedna od članica Europskog gospodarskog prostora (EGP) i potpisnica Schengenskog sporazuma. To znači da islandski građani i tvrtke imaju slobodan pristup jedinstvenom europskom tržištu za protok robe, usluga, kapitala i ljudi.

U takvoj konstelaciji odnosa, punopravno članstvo u EU Islandu bi donijelo vrlo malo novih ekonomskih benefita, dok bi s druge strane donijelo goleme političke obveze, obvezu plaćanja u proračun EU-a i gubitak prava glasa u ključnim nacionalnim pitanjima. Island je uspješno dokazao da mala, ali odlučna nacija može prosperirati na globalnoj sceni oslanjajući se na vlastite resurse, pametnu vanjsku politiku i čvrsto očuvanje vlastite neovisnosti.