Pojam "primitivni mozak" često se koristi u popularnoj psihologiji kako bi opisao najstarije, evolucijski najranije dijelove ljudskog mozga. Iako ovaj izraz nije potpuno precizan u znanstvenom smislu, obično se odnosi na strukture poput moždanog debla i dijelova limbičkog sustava koji upravljaju osnovnim funkcijama preživljavanja. Ovi dijelovi mozga razvili su se puno prije složenijih regija poput neokorteksa, koji je odgovoran za racionalno razmišljanje i svjesno donošenje odluka.

Primarni zadatak primitivnog mozga je osigurati opstanak organizma. On upravlja automatskim tjelesnim funkcijama koje se odvijaju bez naše svjesne kontrole. To uključuje disanje, rad srca, regulaciju krvnog tlaka, tjelesnu temperaturu i osnovne reflekse. Zahvaljujući tim funkcijama, tijelo može održavati stabilno unutarnje stanje čak i bez aktivnog razmišljanja.

Jedna od ključnih uloga primitivnog mozga je i brza procjena opasnosti. Kada se osoba nađe u potencijalno ugrožavajućoj situaciji, ovaj dio mozga aktivira tzv. reakciju "bori se ili bježi". U tom trenutku tijelo se priprema za akciju: povećava se broj otkucaja srca, ubrzava disanje, a mišići dobivaju više energije. Ova reakcija je izuzetno brza jer zaobilazi sporije, racionalne procese u višim dijelovima mozga. Upravo zato ponekad reagiramo impulzivno prije nego što "stignemo razmisliti".

Primitivni mozak također igra važnu ulogu u osnovnim emocionalnim reakcijama. Osjećaji poput straha, ljutnje ili zadovoljstva imaju korijene u starijim moždanim strukturama. Ove emocije pomažu nam u donošenju brzih odluka koje su bile ključne za preživljavanje naših predaka. Na primjer, strah nas upozorava na opasnost, dok osjećaj nagrade potiče ponašanja koja su korisna, poput traženja hrane ili socijalne povezanosti.

Osim toga, ovaj dio mozga povezan je s instinktivnim ponašanjima. To uključuje potrebu za hranom, snom, reprodukcijom i zaštitom teritorija. Takva ponašanja nisu naučena, već su urođena i prisutna kod svih ljudi. Iako danas živimo u modernom društvu, ovi instinkti i dalje snažno utječu na naše svakodnevne odluke i reakcije.

Važno je naglasiti da primitivni mozak ne djeluje izolirano. On je u stalnoj interakciji s razvijenijim dijelovima mozga. Dok primitivni sustavi reagiraju brzo i automatski, viši dijelovi mozga mogu analizirati situaciju i, ako je potrebno, "nadjačati" impulsivne reakcije. Upravo ta ravnoteža omogućuje ljudima da kombiniraju instinkt i razum.

Zaključno, primitivni mozak ima ključnu ulogu u održavanju života i brzom reagiranju na okolinu. Iako ga često povezujemo s jednostavnim ili "nižim" funkcijama, bez njega ne bismo mogli preživjeti. On predstavlja temelj na kojem su izgrađene sve složenije mentalne sposobnosti koje danas posjedujemo.