Dok Hrvatskoj predstoji sanacija 37 tisuća tona opasnog otpada dopremljenog iz drugih europskih država, otvara se pitanje hoće li se dopustiti da Hrvatska postane odredište i za goleme industrijske megafarme i klaonice kakve Europa zbog njihovih posljedica ne želi.

Institucije ne smiju ponovno zakasniti

Građani Like strahuju od posljedica otpada koji je godinama završavao na njihovu području, dok se u drugim dijelovima Hrvatske građani bore protiv planiranih projekata megafarmi i klaonica. Diljem Hrvatske već više od godinu dana prosvjedima i peticijama upozoravaju na moguće posljedice najmanje 24 planirana zahvata, ukupnog kapaciteta većeg od 200 milijuna pilića godišnje, koji bi intenzivno zagađivali zrak, vodu i tlo. 

„Zabrinjava isti obrazac. Hrvatska postaje privlačna za djelatnosti koje nose velik okolišni teret zato što investitori procjenjuju da ih je ovdje moguće realizirati lakše, jeftinije i uz manje prepreka i kontrole", upozorava Jasna Šumanovac iz udruge Zelena akcija.

Ističe da u slučaju megafarmi posebno zabrinjava što se veliki industrijski sustavi provode kroz niz pojedinačnih postupaka kako bi se izbjegla kumulativna procjena utjecaja na okoliš. Društvene posljedice takvih zahvata pritom se gotovo uopće ne razmatraju. 

Gospić kao posljednje upozorenje 

Slučaj opasnog otpada u Gospiću više nije samo priča o pojedincima koji su prekršili zakon, već upozorenje što se može dogoditi kada institucije stvarne razmjere adresiraju tek kada je prekasno.

Na to ukazuje i Tamara Bing iz udruge Prijatelji životinja: „Lako je povući paralelu između slučaja Gospić i megafarmi. Hrvatska ne smije postati smetlište Europe. Ne smije biti mjesto gdje završavaju djelatnosti i poslovni modeli čiju punu okolišnu cijenu druge države više ne žele prihvatiti. Upravo je slučaj Gospića pokazao koliko skupo može biti kada institucije prekasno prepoznaju ono što se može dogoditi na terenu. Megafarme zato treba zaustaviti prije nego što budu izgrađene."

Europa pokušava smanjiti posljedice intenzivnog stočarstva 

Ističe da Europska komisija već upozorava da emisije amonijaka iz intenzivnog uzgoja životinja pridonose onečišćenju zraka i vode te ugrožavaju ljudsko zdravlje i ekosustave, a revidirana Direktiva o industrijskim emisijama proširila je obuhvat regulacije intenzivnih stočarskih pogona. Pojašnjava da dok Hrvatska otvara prostor novim megakompleksima koji imaju kataklizmički utjecaj na okoliš i društvo u cjelini, niz europskih država pokušava smanjiti okolišno opterećenje nastalo desetljećima intenzivnog stočarstva. Nizozemska godinama provodi politike smanjenja prekomjernog dušičnog onečišćenja uključujući dobrovoljni otkup stočarskih farmi kako bi država smanjila postojeće opterećenje prirode, vode i tla uzrokovanog megafarmama. „Teško je razumjeti zašto bi Hrvatska danas birala razvojni model koji druge europske države odbacuju. Ne želimo zemlju u koju se dovozi opasni otpad

jer ga je ovdje bilo lako sakriti. Ne želimo ni zemlju u kojoj će se graditi golemi industrijski kompleksi farmi i klaonica zato što se računa da će ovdašnji sustav lakše progledati kroz prste fragmentiranju projekata, izostanku cjelovitih kumulativnih procjena ili pritisku velikog kapitala. Slučaj Gospića mora biti posljednje upozorenje, a ne najava sljedeće katastrofe", napominje Bing.

Zaustavite projekte prije nego što šteta nastane 

Prijatelji životinja i Zelena akcija, zajedno s 12 građanskih inicijativa i uz podršku više od 160 udruga, traže od Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije hitno ukidanje svih izdanih rješenja za megafarme i klaonice te obustavu svih predmeta koji su još u postupku. Od Vlade pak traže da konkretno stane uz svoj narod i zaštitu njegova jedinog doma te da jasno odbaci sve projekte megafarmi i klaonica u Hrvatskoj.

„Građani Gospića danas imaju pravo pitati gdje su bile institucije prije nego što su deseci tisuća tona otpada završili u njihovoj zemlji. Ne želimo da za nekoliko godina isto pitanje postavljaju stanovnici Siska, Sunje, Velike Ludine, Ludbrega, Apatije i drugih mjesta na kojima se danas planiraju megafarme. Hrvatska ima pravo birati kakva država želi biti. Zemlja čiste vode, plodnog tla, održivog ekouzgoja voća i povrća, očuvane prirode i kvalitetnog života ili europsko odredište za industrije od kojih drugi pokušavaju pobjeći", zaključuju Prijatelji životinja.

Više o posljedicama planiranih zahvata megafarmi i klaonica možete saznati na www.ne-megafarmama.net.